Jedne oktobarske noci, u neposrednoj blizini bolivijskog grada Valjegrande, Gustavo Viljoldo je navodno tajno sahranio tijelo kubanskog revolucionara Ernesta - Cea Gevare.
Te noci on je uzeo pramen Ceove kose, a i zabilježio koordinate lokacije prije nego što ga je sahranio u tek iskopan grob.
Danas Viljoldo, stanovnik Majamija, kojeg je CIA prije 40 godina unajmila da ude u trag Gevari, izašao je u javnost sa dokazima da su njegovi ostaci na bolivijskom tlu, a ne u grobnici - mauzoleju, kako tvrde Kubanci i Fidel Kastro.
Pramen kljucni dokaz
"U pramenu kose sasvim sigurno se nalazi DNK Cea Gevare i voljan sam da ga dam na analizu, a zatim da ga uporede s ostacima koji se nalaze u kubanskom grobu."
Kako bi dokazao svoju tvrdnju, Viljoldo kaže da ce biti neophodna saradnja Gevarinih rodaka, koji bi dali uzorak DNK. Takode, bice potrebna i saglasnost kubanske, kao i bolivijske vlade.
Iako je sve to malo vjerovatno, Viljoldo tvrdi da je sve što govori istina, a ono što je sigurno jeste da ce ova prica dodati na intrigantnosti koja vec decenijama okružuje jednu od najpoznatijih figura kubanske revolucije. Debata o posmrtnim ostacima postala je aktuelna 1995. godine kada je kubanska vlada objavila da je locirala njegov grob, a njegovi posmrtni ostaci su navodno vraceni na Kubu 1997. godine.
Gustavo Viljoldo, danas 71-godišnjak, kaže da se Cea Gevare sjeca kao "hladnokrvnog ubice", koji je naredio egzekuciju stotine Kubanaca i koji je, pored Kastra, djelimicno odgovoran za samoubistvo Viljoldovog oca.
"Zaista ne razumijem današnju djecu koja se dive Ceu Gevari. Taj covjek je bio cudovište", tvrdi Viljoldo.
On dalje kaže da je jedan od cetvorice ljudi koji su bili prisutni sahranjivanju njegovog tijela, te da je sto odsto siguran da je on jedini koji zna koordinate lokacije gdje je sahranjen.
Povjerljiva dokumentacija CIA, koja je nedavno objelodanjena, kao i dijelovi Ceove biografije, potvrduju da je Viljoldo imao veze sa citavom pricom o revolucionaru i lovom na njega. Prvi put o svom skepticizmu po pitanju Gevarinih posmrtnih ostataka progovorio je prije 10 godina za "Majami Herlad", ali tada nije želio da otkriva da ima njegov pramen kose.
Pored pramena kose, on cuva i album vezan za svoju misiju u kojoj se nalaze fotografije, mapa koju je koristio da ude u trag Ceu i njegovim gerilcima, kao i njegovi otisci. Istine i laži
Viljoldo kaže da novac svakako nije razlog njegovog istupa u javnost, vec želi da svi znaju gdje je Ce sahranjen.
Kubanski zvanicnici za sada nisu željeli da komentarišu Viljoldove tvrdnje, ali bolivijski zvanicnici i argentinski naucnici koji su navodno iskopali Ceove ostatke, pobijaju Viljoldove tvrdnje.
"Nema ni najmanje sumnje da su kosti koje smo iskopali pripadale Ernestu Gevari", kaže Alehandro Incauregui, jedan od dva argentinska antropologa koja su otkrila kosti.
Medutim, Incauregui priznaje da DNK analiza nije obavljena. Oni su se pri pronalasku tijela vodili sjecanjima i dnevnicima dva penzionisana bolivijska generala, koja su im pomogla da lociraju posmrtne ostatke. Jakna za koju se vjeruje da je bila Ceova, zajedno sa duvanom skrivenim u tajnom džepu, je jedan od glavnih dokaza da se radi upravo o njegovom grobu.
Viljoldo kaže da se sjeca te dvojice bolivijskih vojnika, koji su ucestvovali u Gevarinom hapšenju, ali nisu bili prisutni kada je on krišom izvukao njegov leš iz mrtvacnice gdje su se bili okupili mediji.
On misli da je antropološki tim naišao na drugi neoznacen grob u kojem su se nalazili Ceovi gerilci. Viljoldo tvrdi da prica tima antropologa da su u grobu našli još šest osoba nema veze s istinom.
"Te noci smo sahranili tri covjeka - Cea i njegova dva saradnika", prisjeca se Viljoldo i nastavlja: "Trideset godina kasnije oni pocnu kopati i nadu sedam posmrtnih ostataka. Mrtvaci se ne reprodukuju, niti umnožavaju".
I drugi su poceli da kopaju po prošlosti. Tako je prošlog mjeseca "Letra Libres", špansko-meksicki magazin objavio pricu da je pronalaženje Ceovih posmrtnih ostataka bilo Kastrova propaganda kako bi se njegovo sahranjivanje u mauzoleju podudarilo sa 30. godišnjicom njegove pogibije. Lov na starog neprijatelja
Inace, prije nego što ga je bolivijska vlada unajmila da pronade Cea, Viljoldo i Ce su imali neprijatnu, zajednicku prošlost.
Njih dvojica su se prvi put srela na Kubi, nekoliko dana nakon što je Kastro preuzeo vlast 1959. godine. Ce, koji je bio imenovan direktorom "Banco Nacionala", poceo je da uklanja sve tragove kapitalizma.
Njegova glavna meta: predstavništvo "General motorsa" na cijem se celu nalazio Viljoldov otac, takode Gustavo. Ce je Viljoldu rekao da ce oceva kompanija i imovina biti konfiskovana. To je uništilo citavu porodicu.
"Ce je vjerovao da su bogati ljudi banditi", prisjeca se Viljoldo.
Tri nedjelje nakon tog dogadaja slomljeni Viljoldov otac je progutao bocicu pilula za spavanje. Viljoldo je napustio Kubu i otišao za Majami. Postaje oficir SAD i bio je pod direktnom komandom predsjednika Džona Ficdžeralda Kenedija.
Daleke 1965. godine Viljoldo je dobio poziv od CIA zvanicnika, koji ga je pitao da li je zainteresovan za specijalnu misiju da pronade Cea u Kongu, gdje su marksisticki pobunjenici željeli da izazovu revoluciju. Viljoldo je odmah prihvatio ponudu.
On je prvo otputovao u Afriku, ali je Ce uspio pobjeci i nestati. Kasnije, 1966. godine, Viljoldo saznaje da se Ce nalazi u bolivijskim džunglama.
Bio je voda operacije, a s njim u timu su bila još dva kubanska disidenta. Kroz džunglu su ih vodili bolivijski vojnici.
Tog 8. oktobra 1967. godine došlo je do obracuna, Ce je ranjen u nogu, a 50 njegovih ljudi je ubijeno. Saslušali su ga u prostorijama lokalne škole u planinama La Higuera.
Svi, ukljucujuci i Cea, željno su ocekivali naredbu bolivijskog predsjednika Renea Barijentosa o njegovoj sudbini: život ili smrt?
Feliks Ismael Rodrigez, Kubanac koji je bio podreden Viljoldu, bio je sa Ceom tokom posljednjih sati njegovog života. Rodrigez je izjavio da je on shvatio da mu se bliži kraj kada je cuo pucanje streljackog odreda. "Hoce li me ubiti"? pitao je Ce Rodrigeza. Odgovor je dobio jako brzo. Brzinom metka.
Nakon egzekucije njegovo tijelo je prebaceno u lokalnu bolnicu, gdje je Viljoldo trebao odluciti šta uciniti s tijelom.
Svi svjetski mediji su bukvalno okupirali bolnicu, a medu onima koji su došli da vide Gevarin leš bio je i predsjednik Barientos.
Najveci Viljoldov problem bilo je gdje sahraniti tijelo, a da Kubanci ne saznaju. On je pikapom krenuo u divljinu, zajedno sa još tri Bolivijca.
Negdje oko dva sata ujutro 11. oktobra 1967. godine Ceovo tijelo (39), kao i tijela njegovih saradnika Cina i Kube, uzeto je iz mrtvacnice, stavljeno u pikap i odvezeno u nepoznatom pravcu. Tri tijela su sahranjena u grob koji je neposredno iskopan. Viljoldo je uzevši pramen kose zapisao koordinate mjesta.
"Odsjekao sam pramen kose kako bih na neki nacin uništio simbol kubanske revolucije - dugu kosu i bradu."
Viljoldo kaže da je svjestan da ova prica može izazvati negodovanje Gevarinih simpatizera, ali takode želi da njegova porodica zna gdje je sahranjen.
"Koordinate cu dati samo njima, nikako Kastru!", kaže na kraju Viljoldo. |