Pušiona - ljetna šema: Pregovori s EU
JEBOTE, je upeklo! Vani je plus milijun stupnjeva i baš mi žao svih tih ljudi koje gledam kroz prozor ovog mog hotela s cetiri zvjezdice dok se skoro smrzavam.Prije par dana su instalirali klimatizacijski sustav pa sad i njega testiram. Picim ga na minus petnaest i razmišljam da navucem džemper do kraja teksta.
Je, dobro je, znam da nije zdravo, ali nije ni pucanje spidom pa se opet pucam. Zato što je, rekli bi Zagrepcani, jako fino.
No vratimo se naslovu. U zadnjih par dana prisustvovao sam cijelu nizu pregovora s clanovima Europske Unije, u nekima sam cak i sam sudjelovao. A ovdje cemo navesti samo najbolje momente. Idemo redom... Madarska - izgradivanje dobrosusjedskih odnosa
Za pocetak, upozorenje. Nikad se ne pucat bombonima prije Hajdukovih utakmica da ne bi došlo do kontraefekta. Znate ono, taman kad vas triba špicat, dogodi se totalni fijasko pa se na njega nalipi depresija i ode sve skupa u pizdu materinu. To nam se dogodilo protiv Debrecena u sridu. Sidili smo u tomu kaficu cilo jebeno popodne, pili i cekali da utakmica napokon pocne. Konobar, rodak i ja.
A onda se rodak uru prije utakmice izgubija i vratija se s poznatim sredija san-smajlom. Onda smo se tempirali - bombon po ure prije da zašpicamo taman na prvi gol. Kad ono - totalna kurcina! Zabili ga oni nama. Ajde, dobro je, kontamo, brijemo bombon pozitivu, ka, u gostima smo? A onda rokne drugi.
Preko poluvrimena nas je taman pustilo, a onda su nas s trecim uništili. Totalna depresija, tupilo, crnjak! Sjebali se sva trojica temeljito. A onda vrhunac. U birc upada neki postariji Madar i kad je skužija u kakvomu smo stanju, poceja se covik izvinjavat. Ka, nismo tribali baš tako, mogli smo stat i na dva. Onda rodak.
Ma tribali ste nan ji pet zabit kad su pizde ovake. Daj coviku, šta ce popit. I tako smo staromu platili pice, lozu domacu, a mi smo još u nju cidili limun da ispišamo MDMA. Onda stari nama turu. Opet, ka, sori, ovo ono. Uglavnom, izgradivali smo dobrosusjedske odnose do kasno u noc, a na kraju veceri se više, doslovno, nije znalo ko pije, a ko placa.
Uglavnom, stari je platija sve na kraju i obeca da ce doc i drugo lito. Njemacka - neispunjeni uvjeti za ulazak
Stari moj, galeb ti je vrsta prid izumiranjen! - ozbiljno mi je objašnjava konobar Mate u tri ujutro dok je gleda mladeg brata kako se muci s jednom Njemicom - Vidiš ti njega, je glup malo, to je s matrine strane pokupija, ali ovu moš opalit i da si retardiran.
I stvarno, žena ga gleda jebime - pogledom, pokazuje bedra, prsi se, a ovi melje li ga melje. Do mene sjedi frendica od te. Ima ludilo tijelo, kovrcavu kosu i možda bi i ona. Ma vjerojatno bi, samo nije toliko ocito. Zato šta je starija malo. A dogovor je da mali upire mladu, ja tu stariju, a Mate veceras kulira jer ga proliv jebe vec tri dana pa da ne bi bilo?
Mate nastavlja.
- Ma vidi ga jadnika šta se muci! Ka naš pregovaracki tim u Briselu, srca ti Isusova! Uša bi, a ne zna na koja vrata. A samo je poljubit triba ne
mlit s ovin engleskin na rupice. - otpija pivu - Znaš di ti je problem, Dena.
- Di?
- To ti se uci na našin ženskin. A tu tribaš lomit i jezik i koplja dok skuvaš. A ove starije strankinje starije volile su prošetat po plaži, gledat misec i te pizdarije. Ali ove nove - to je Sodoma i Gomora, stari moj. Moš je pitat "Daj pizde, znan da imaš!" I dala bi ti. Nu je šta radi.
Žena puca, ali mali i dalje mlije.
- Ma ne mogu ga od jada gledat! - Mate odlazi do zahoda.
Ja se prebacujem na kovrcavu. Uhodana spika, koliko dugo si tu, kako ti se svida, u kojem gradu živiš i tako dalje. Onda ona isto to.
- Ajm from van vilidž nijr d siti?
- Vot vilid? - pita ona.
Kažem joj ime.
- Maj madr iz from det vilid.
- Rili? - kažem ja - An voc her nejm?
- Marija Lalic.
- E jebeš me!
- Vot? - kaže ona.
- Vi ar kazns!
Žena zavarila. Ispalo da joj se ista stvar dogodila i jucer. Ne može se pristojno ni puknit dok je na ljetovanju jer su joj svi tipovi u gradu rodaci. Mate se vraca, a mali još uvijek pregovora. Gledamo ga i ne znamo da li da placemo ili smijemo se. Mate pizdi jer je zabrija da mali sramoti i familiju i državu.
Odjednom, žena se diže i, ka, ide se kupat pa nek dode ko oce. I stvarno, žena sama ode u mrak. Mi se gledamo.
- Diži se! - ulece Mate malom.
- Šta je? - ovi se cudi.
- Ajde za njon, bog te jeba betežna! Vidiš da ti se otvorila skroz, samo tribaš uc. Jedini uvjet je da digneš guzicu sa stolice i kalaš se do plaže i uša si!
Mali se skroz sjeba. I peder, stvarno nece. I tako smo ostali tu sve dok se žena nije vratila. Mate je pizdija na brad, mali se skroz sjeba, a ja sam plakao od smijeha.
Žena se, naravno, temeljito razocarala. Bila je više nego spremna na pregovore, ali smo mi, naravnom temeljito zajebali stvar. Slovenija - bespovratni krediti
Tri popodne je vrijeme kad u Gradicu nema ni pasa. Ekipa ili spava ili je na plaži, a vani je plus milijun.
I tako rodak i ja gluvarimo po kalama kad iz jednog birca totalni ršum. Gledamo unutra, a tamo ekipa od pet Slovenaca skace po prostoru i dere po redbull-votki. I šta je još jace, okrecu pice svakom tko uleti u birc. Bespovratna sredstva.
Ludilo! Ulecemo medu njih, lupamo po redbull-votkama, pricamo o skijanju i tome kako su oni oduševljeni Dalmacijom. I tako pregovaramo, pregovaramo, oni nas kreditiraju. I široke su ruke. A onda rodak krece raditi na trgovinskoj razmjeni. Izvozi spid. Da ga je bilo, moga in ga je kilo prodat i to po duploj cijeni.
A onda prvo sranje. Postariji euroskpeptik upada u kafic i krene jebavat boga, Gospu i ostalu ekipu jer da je buka, a život mu je pa pa, a ne može ubit oko po ure. Ignoriramo ga ka Sanader medije. Nastavljamo brijat, puknuti spidom do bola, a onda dolazi od radikalnog euroskepticizma. Upada sin od starog s namjerom da nam, domaci receno, slomi picku.
Slovenci su se malo usrali, a onda na scenu stupa rodak. Lovi tipa u klinc i izvodi ga vani. Tamo ga prakticnim metodama uvjerava kako mu euroskepticizam danas nece proci.
Po podu ima krvi. Tip se previja po podu. A iz zvucnik dere Seve.
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi! |