| |
| Ivo Andrić misli, izreke, poslovice, mudrosti: |
| |
| Najveća budala nije onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina. -Ivo Andrić Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu. |
| Mi, to se zna, ne živimo i ne delamo zbog ljudi, nego mimo ljudi, a sve za ljude. |
| Ovaj svet u kom živimo tako je sazdan da je onaj koji se plaši već izgubljen. |
| Vrlo rano sam saznao da svaki minut života može biti težak koliko i život ceo. |
| Ljudi male pameti retko se trude da ne budu dosadni. |
| Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi. |
| Sladostrasnici, kad život čula protutnji i sagori, ostaju mračni, gorki i teški sebi i drugima. |
| Neizvesnost je imanje onih koji nemaju ništa i velika nada onih koji nisu navikli na dobro u životu. |
| Ništa ljude ne veže tako kao zajednički i srećno preživljena nesreća. |
| Oduvek je i svuda tako, da se sitni i bezimeni ljudi penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih. |
| Srećni i zadovoljni ljudi ne pišu nikako, ili jako kratko. |
| Ko je duga veka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge. |
| Naš čovek ne ume da se pravovremeno zaustavi ni pri usponu ni pri padu. |
| Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre. |
| Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebelo. Trebalo je živeti. |
| Život nikada ne daje ono što obećava, nego uvek više ili manje od toga. |
| Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. |
| Bezbrižna ravnodušnost je veliki dar i moćno oružje mladosti. |
| Čudno je kako je malo potrebo da budemo srećni, a još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje. |
| Da je ćutanje snaga, a govorenje slabost, vidi se i po tome što starci i deca vole da pričaju. |
| Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati. |
| Lepša duša dublje jeca. |
| Mnogi postignu ono što su hteli, a izgube sve. |
| Sumnja i briga vide ono što sreća i pouzdanje nikada ne mogu. |
| Rakija mora da progovori kad bilo, kao i nevaljala žena sveti se onom koji hoće da u njoj uživa tajno, a trajno i obilno. |
| Bolest je sirotinjska sudbina i bogataška kazna. |
| Svi pravi životi su lepi i teški. |
| Svi ljudski pokreti proizlaze iz potrebe za napadom ili odbranom. |
| Beskorisno je u starosti produžavati život. Treba produžavati mladost. |
| Zato što mogu, i što se usuđujuda o svačemu svašta kažu, oni misle da sve znaju. |
| Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svog života da isplače... |
| Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svet oko sebe očima bivše lepotice. |
| Dobra je stvar krotka i zdrava žena. Živiš i radiš kao da ne postoji, a ipak osećaš da ti pomaže. |
| Niko ne može da proveri i predvidi ćudi i nastupe nemirne i puste žene. |
| Beznačajne reči, dugi pogledi i nesvesni osmejci povežu se u siguran most koji se sam gradi. |
| Ljubav, kada je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja... |
| Celog veka se lečimo od nesrećnog detinjstva. |
| Kad god mi mislimo da su nam se otvorile oči, to obično znači da smo ih za stotinu drugih stvari zatvorili. |
| I vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima. |
| Od svog porekla i detinjstva ne može se pobeći lako. |
| Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo... |
| Veliki praznici i svečani dani mogu da pokažu koliko su nam daleki i oni koje smatramo najbližima. |
| Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga ne voli. |
| Kako korisno i dobro govore ljudi koji umeju da ćute! |
| Kod ljudi koji čedno žive ruke su mirne, bele i večito mlade. |
| Dugi su i zamršeni računi između onih koji imaju i nedaju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba. |
|