Rani život i karijera...
 DRAGOLJUB Mihailović se rodio u gradiću Ivanjica u Srbiji, u porodici sreskog pisara Mihaila Mihailovića. Zajedno sa svojom sestrom Jelicom i Milicom je rano ostao bez roditelja, pa se preselio u Beograd gdje je živio pod skrbništvom strica Vladimira Mihailovića, veterinarskog majora tadašnje srpske kraljevske vojske. Godine 1910. se upisao u Nižu školu Vojne akademije u Beogradu.
Mihailović je kao pitomac Akademije u septembru 1912. poslan u prvi balkanski rat, te se istakao hrabrošću u kumanovskoj bitci. U ljeto 1913. je sudjelovao u drugom balkanskom ratu i dobio Zlatnu medalju za hrabrost. Nakon toga je vraćen u Beograd radi nastavka školovanja na Vojnoj akademiji.
Njegovo dalje školovanje je prekinulo izbijanje prvog svjetskog rata. Mihailović, sada potporučnik, je sudjelovao u cerskoj bitci, kolubarskoj bitci, a nakon invazije Centralnih sila na Srbiju 1915. godine i u povlačenju srpske vojske kroz Crnu Goru i Albaniju. Godine [1916]. je zajedno sa srpskom vojskom bio smješten na otoku Krf, a kasnije je poslan na solunski front. Tamo je 11.9. 1916. teško ranjen, ali se nekoliko mjeseci kasnije vratio u službu.
Rat je završio u redovima Jugoslovenske divizije gdje je unaprijeđen u čin poručnika, a u septembru 1918. je sudjelovao u proboju solunskog fronta.
Po završetku rata poručnik Mihailović je služio u Skoplju, a kraće vrijeme u Kraljevoj gardi, odakle je izbačen zbog disciplinskog prekršaja. Godine 1920. se oženio za Jelicu Branković s kojom će imati sinove Branka, Ljubivoja i Vojislava, te kći Gordanu. Tih je godina nastavio napredovanje u službi te je od 1926. godine služio u Generalštabu. Godine 1930. je Mihailović, tada u činu potpukovnika, poslan na dodatnu naobrazbu u Pariz gdje se sreo i sprijateljio s budućim francuskim vojskovođom i državnikom Charlesom de Gaulleom.
Mihailović je nakon toga služio kao jugoslavenski vojni ataše u Sofiji, odakle je protjeran navodno zbog neprimjerenih kontakata s bugarskim oficirima, te u Čehoslovačkoj. Od 1937. je ponovno na službi u Ljubljani, gdje je bio načelnik štaba Dravske divizijske oblasti, a od 1940. godine je nastavnik na Vojnoj akademiji u Beogradu. Zbog javnog iznošenja stavova protiv Sila Osovine je disciplinski kažnjen od strane svog pretpostavljenog, generala Milana Nedića, te poslan u Mostar. |